Pavao šalje Tita, brata „kojega je pohvala u evanđelju po svim crkvama“ i „našega brata koji je gorljiv“ (8,16-23) – dvije osobe za koje ne znamo tko su, da saberu milostinju. U 8,1-5 ističe primjer makedonskih kršćana, koji su bili darežljivi „unatoč mnogim kušnjama i nevoljama“ i u 8,9 primjer Krista koji “premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite”. Daje SZ primjere. Citat iz Izl 16,18 o jednakoj raspodjeli mane u pustinji među Židovima. Izr 22,8 „Bog ljubi vesela darivatelja“. Pitanje pravednosti Pavao povezuje s milostinjom jer milostinja djeluje kao i žrtva pomirnica koja pomiruje/opravdava s Gospodinom Bogom.
Povijesnost
46. – 48. godine u Palestini, za rimskog cara Klaudija, zabilježena je „velika glad“. Iz nastale oskudice bilo je potrebno upozoriti kršćane da brinu jedni za druge, te je Pavao pokrenuo ideju da se prikupljuju sredstva za crkvu u Jeruzalemu. Neki bibličari smatraju da tada nije bilo moguće brzo obići zajednice i prikupiti kolektu jer bi to trajalo duže vrijeme. Njihova teza jest da nestašica očito nije bila samo fiksirana na te godine i te potrebe nego je stalno bila oskudica i potreba da se kršćani pobrinu jedni za druge. Vjerojatno prvi kršćani nisu bili iz bogatih obitelji. U tom smislu možemo čitati ova poglavlja.
Strukutra
Neki bibličari vide dva pisma u 8 i 9 poglavlju. 9. poglavlje smatraju posebnim djelom jer je kolekta posebno upućena Ahaji.
Idući susret zakazan je 3. svibnja.
PS Nemam mailove ostalih pa ako možete proslijedite im. Hvala!
Lijep pozdrav!
Monika Prša