Login

Biblijski susret na Kaptolu održan u utorak, 28.2.2017.

Mario Essert, 01.03.2017. 00:00

Nastavili smo s radom na Drugoj poslanici Korinćanima, i to s 5.poglavljem. Pavao ovdje govori o službi pomirenja. Što znači poznavati Isusa Krista po tijelu? Misli se – kao zločinca jer je bio razapet budući da Židovi nisu vjerovali da je Isus Mesija. Pavao govori u prvom licu množine. U 13.retku govori o svom mističnom događaju na putu u Damask koji ga je zauvijek obilježio. Na to misli kad kaže «biti izvan sebe». Pavao nije nigdje detaljno opisao ovo svoje iskustvo, a mi za njega znamo iz Djela apostolskih čiji je autor Luka. Koristi riječi «pri sebi» - vama bijasmo. Pavao je prisiljen stalno baniti svoj poziv kao apostola. I u 12.pog. Druge poslanice Korinćanima Pavao opisuje sebe. Koristi pojmove «treće nebo», «raj», premda se ne zna kako bi to trebalo izgledati i koliko neba ima.

(za nastavak klikni na naslov)

Biti u Kristu znači biti novo stvorenje, novu zemaljsku egzistenciju. O tome što znači biti kršćanin govori i u Gal 6, 15: Uistinu, niti je što obrezanje ni neobrezanje, nego – novo stvorenje. Gle – staro uminu, novo nasta. To je apokaliptički način gledanja.

Pomirenje znači pravednost, biti opravdan. Stari Židovi su smatrali pravednikom onoga koji živi po Tori – Zakonu, koji pravednost stječe vlastitim zaslugama i koji je pomiren s Bogom. Da bi se izmirili s Bogom prinosili su žrtve pomirnice na blagdan Jom Kipur. Tako bi opet postali neokrnjeni, cijeli.

Za nas je Krist prava žrtva pomirnica. Isus je bio poslušan svom Ocu, nije pobjegao od križa koji je zapravo dio ljudskog – tako i našeg života. Isus nije točno znao kako će se stvari odvijati, ali nije pobjegao. Rastao je u mudrosti i u spoznaji ali nije bio Superman! Bog je pustio ljudima da naprave što su napravili. Paradoks je u tome što čovjek uvijek želi biti kao Bog, a Bog se zapravo utjelovio u Isusu Kristu i postao čovjekom. Čovjek također želi gospodariti životima kao Bog pa zato žrtvuje životinje – prolijeva krv.

Teško je biti pravi kršćanin – ne bježati od svog križa, u drugim vjerama nema takvog shvaćanja križa. Među današnjim ljudima i dalje prevladava magijska i trgovačka svijest: ja ću izmoliti to i to, pa će mi Bog to dati. Međutim, stvari u životu ne odvijaju se tako – patnja je dio ljudskog života. Nije smisao života da nam ovdje bude dobro, nego da sve na što nailazimo uspijemo integrirati u svoj život. Treba se pomiriti ne samo s Bogom nego i s ljudima.

U Rim 6 govori se o krštenju i o novom čovjeku – «suukopan, suuskrsne». Nema jeftinih rješenja za dobivanje života vječnoga. Naša duhovnost, ma kakva ona bila (franjevačka, karmelska, isusovačka...) jest duhovnost samo ako je biblijska, utemeljena na Božjoj riječi, evanđeoska, ako se uvijek iznova mijenjamo – obnavljamo. Božja Riječ nas stalno intrigira iznutra ali treba po njoj i živjeti.

Idući puta (strijeda – 29.3.) prelazimo na 8. i 9.pogl. Nastavili smo se družiti uz krafne koje je ispekla Monika. Seminar u Cerniku biti će ove godine krajem travnja ili u svibnju, ali o tome ćete biti pravodobno obaviješteni.

Idući radni susret biti će u srijedu 29.3.2017.!

Lijep pozdrav svima!

Željka