Login

Druženje s fra Jerkom Fućak-om -svjedočanstvo

Marija Ivankovic, 21.03.2020. 00:00

Na obilježavanju 25. obljetnice preminuća fra Jerka Fućaka održanog 2017. u organizaciji voditelja "Dopisne teologije" evocirane su uspomene na njegov doprinos razvoju teološke misli unutar katoličke crkve u Hrvatskoj, bračni par Marica i Dragan Nadih imali su priliku kratko svjedočiti o njegovim aktivnostima u okviru biblijske molitvene zajednice koju su većinom činili bračni parovi. Gospodin Antun Dragan Nadih svjedočanstva o fra Jerku poslao je prof.Mariu Essertu, on nam prosljeđuje tekst.
Gospodin Nadih piše:
"Ovaj članak sam pisao i prekidao pa nastavljao kroz duže vrijeme, kako sam imao vremena i dobivao poticaja, pa vas molim da mi oprostite što ga šaljem nakon dužeg odmaka. Nadam se da će vam i sada biti od koristi.
S poštovanjem!                                                                                               
                     Antun Dragan Nadih"
 
 
 

Sjećanja na druženje s fra Jerkom Marijanom Fućak-om

S fra Jerkom Marijanom Fućak-om družili smo se na obiteljskim biblijskim molitvenim susretima od 1982. do 1990. On je bio prezbiter naše  obiteljske biblijske molitvene zajednice na kojima smo čitali i razmatrali tekstove iz Biblije - novoga i staroga zavjeta. Fra Jerka Fućak-a je upoznala sedamdesetih godina Marica Nadih još dok je boravio u Franjevačkom samostanu na Kaptolu u Zagrebu, u vrijeme kod je bila uključena u vjeronaučnu studentsku zajednicu koju je na Kaptolu predvodio fra Tadej Vojnović.

Ona je 1982. zamolila fra Jerka da bude duhovni voditelj na obiteljskim biblijskim susretima. Našu biblijsku grupu su činili većinom bračni parovi koji su prošli poduke kroz Zajednicu bračnih susreta, od prvih susreta u Opatiji 1976. do 1982, ali to nije bio nikada uvjet za pristupanje grupi.. Većina bračnih parova je stanovala na  zapadnom dijelu Grada Zagreba, u naseljima: Stenjevca - sjever, Gajnice, Perjavica, Borčec i Špansko. Fra Jerko Fućak je u vrijeme duhovnog vođenja biblijskih molitvenih susreta boravio u franjevačkoj Župnoj crkvi Uzvišenja Sv. Križa u Sigetu.   

I/ Odabir tema i način održavanja molitvenih susreta

 

Na molitvenim susretima je je razmatrana Božja riječ nakon čitanja iz Biblije tj. iz Novoga ili Starog zavjeta ili iz oboje, ukoliko su teološki usko povezani. Iza čitanja fra Jerko je tražio da provedemo jedno vrijeme (nekoliko minuta) u tišini i da razmislimo i kažemo: O čemu nam pročitana Božja riječ govori? i Koju nam poruku šalje? Nakon toga je poticao  sve prisutne da o tome progovore. Ponekad bi  donio određenu fotografiju uz pitanje: Na što nas ista asocira?  Iza toga se razvila diskusija. On je tek na kraju izrekao svoje razmišljanje. Tako je u praksi provodio pravila iz izreka koje je preuzeo dok je bio student teologije od prof. dr.sc. Aleksandra Gahs-a (rodom iz Slavonske Požege, koji je predavao Provedbenu povijest religija, kao predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, nakon 2. svjetskog rata) izrečenu u rečenicama, koje je često ponavljao: Trava raste odozdo! (kada je htio naglasiti kako je važno osluškivati kako Duh Sveti progovara preko običnog teološki neukog čovjeka), Ljudi nisu cigle! (kada je htio naglasiti kako u prosuđivanju o nekoj osobi treba uzeti u obzir činjenicu da je svaki je čovjek složeno biće koje osim fizičkog tijela ima duh (psihu) i dušu, naslijeđene osobine, stečena iskustva i okolnosti u kojima djeluje itd. Naglasak je kako se s ljudima ne može postupati kao s ciglama tj. bez  uvažavanja čovjeka kao cjeline sa svojim osjećajima. Jer Duh Sveti može znatno promijeniti čovjeka tako da postane potpuno nova osoba), Povijest nije matematika (kada je htio naglasiti da povijest ne treba gledati samo kroz zadane komponente i poznate zakone i logične prosudbe, jer se povijesna  zbivanja ne mogu staviti u matematičke obrasce, nego da se uz ljudsko djelovanje na sve događaje treba uzeti u obzir i Božje djelovanje, jer Dug Sveti djeluje kada hoće i gdje hoće. Vjerojatno svakome od nas navedene izreke na drugačiji način govore.

Fra Jerko je također naglašavao kako si čovjek nakon što mu se nešto loše dogodi u životu ne treba sebi postaviti pitanje: Zašto mi se to dogodilo? Jer je takvo pitanje okrenuto prošlosti i stoga se  na njega vrlo teško nalazi odgovor. Smatrao je kako pitanje treba formulirati: Za što mi se to dogodilo? Takvo pitanje ima smisla stoga što je okrenuto budućnosti i odnosi se na naše buduće odluke i ponašanje na koje možemo utjecati.

 

II/ Sudionici molitvenih susreta:

 

Molitvene susrete je organizirao i molitelje obavještavao o mjestu i vremenu susreta bračni par Marica i Dragan Nadih iz Stenjevca. U biblijskoj molitvenoj grupi su od početka bili: Slavica i Željko Biščan, , Milka i Dragutin Goldin, Aninka i Stanko Milić, Marijana i Tomica Pavlešić, Ljiljana i Karlo Hišberger, Franka i Ivo Belanović, Marija i Josip (Braco) Hečimović, Ljubica i Anđelko Turudić,  Dubravka i Bosko Berković i Marica i Dragan Nadih. Poslije se grupi  pridružio bračni par Štefica i Željko Bajzer iz Novog Zagreba. Na biblijske molitvene susrete je kasnije po preporuci fra Jerka pozivana i Nela Horak – Viliams, baptističke kršćanske vjere, koja je jedina dolazila sama jer je njezin suprug tada bio pokojni.    

III/ Mjesta susreta biblijsko molitvene grupe:

 

U početku se molitvena grupa sastajala kod bračnog para Nadih, a poslije i kod drugih obitelji iz biblijske grupe, u obiteljskim kućama i stanovima, ali i kod fra Jerka u Sigetu. Kada se broj parova povećao okupljanje je organizirano u vjeronaučnoj dvorani naše tadašnje bazne župe Uznesenja Blažene djevice Marije u Stenjevcu uz odobrenje tadašnjeg župnika vl. Ivana Buhina. 

IV/ Druženja izvan molitvenih susreta:

Jednom je organiziran obiteljski izlet bračnih parova sa djecom na vikend imanje bračnog para Marice i Dragana Nadih-a u Mariji Gorici, kao cjelodnevni boravak u jednu subotu na kojem je prisustvovao i fra Jerko..

 

IV/ Ljudske osobine fra Jerka Fućak-a

 

1/ Volio je vjernička druženja s bračnim parovima.

Isticao ja kako mu je vrlo važno druženje s bračnim parovima na molitvenim skupovima, za što je uvijek rado odvajao svoje slobodno vreme, unatoč brojnim obavezama na Teološkom fakultetu kao profesor, u prevođenju i pisanju knjiga, obaveza na Institutu teološke kulture laika u Zagrebu, koju je vodio 15 godina, i drugim obavezama u župi Sveti križ u Sigetu. Želio je više upoznati problematike bračnih parova pa je stoga prošao iskustvo druženja kroz tada novi pokret u katoličkoj crkvi tzv. “Bračni vikend“, koji se proširio u Hrvatsku iz SAD još 1976. Na skupovima „vikendaša“ upoznao je mnoge bračne parove i s njima ostao trajno u vezi.

 

2/ Volio neformalna druženja u krugu obitelji i igre s djecom.

Uživao je na neformalnim druženjima s obiteljima i igrama sa njihovom djecom, odazvao se i na izlet u prirodi. U početku se molitvena biblijska grupa sastajala kod bračnog para Marije i Dragana Nadih-a u Stenjevcu. Fra Jerko se pri dolasku u obitelj  volio poigrati prije i poslije molitve s malenom dječicom i to na njihovom nivou komuniciranja i igranja. Zašao mi pod stol spustio se na koljena i na ruke te oponašao lavež psa. Također ih je je znao uzeti u krilo i grickati za uho ili ih škakljati pod pazuhom ili obuhvatiti rukama i  dodirujući ih prsima po prsima oponašajući sviranje harmonike i slične šaljive igre. To je činio i u drugim obiteljima koje su imale malu djecu. Tako nam je ispričao i jednu dogodovštinu kada se s jednim malim dječakom igrao i oponašao sviranje harmonike škakljajući ga po prsima dok ga je držao u krilu, dječak se tome smijao i očito zadovoljan takvom igrom zamolio ga riječima: Hajde sviraj tako harmoniku mojoj mami! To je naravno bilo popraćeno sa smijehom, jer je dijete tražilo nešto što ne bi s majkom bilo primjereno. Bio je svećenik koji je širio radost i optimizam. Često nam je znao prepričati smiješnu dogodovštinu koju je sam doživio ili pokoji novi (pristojni) vic koji bi čuo od brače svećenika ili drugih poznanika.

 

3/ Bio je otvoren za ljude u duhovnoj potrebi     

Navesti ću naše iskustvo koje potvrđuje da je nalazio vremena za slušanje osobnih i obiteljskih problema radi davanja duhovnih savjeta, a bio je osjetljiv i za ljude u potrebi izvan naše molitvene zajednice.

Tako ga je Dragan N. zamolio da primi njegove prijatelje, dva bračna para (istovremeno zajedno) koji su imali različite duhovne probleme, a što je on odmah prihvatio i primio ih u crkvi u Sigetu. Radi se o bračnim parovima koji su bili prijatelji od Dragana Nadih-a i koji su trebali savjet svećenika. Oba para su bila samo u civilnom braku. Jedan od njih nije imao prepreka za sklapanje sakramentalnog braka, ali nije bilo obostrane suglasnosti za to, dok je kod drugog para postojala takva prepreka zbog prije sklopljenog sakramentalnog braka jednog od partnera, koji je pokušao ali nije mogao dobiti potvrdu crkvenog suda o da brak nije valjano sklopljen. Kako je Dragan Nadih znao za njihove probleme bio je cijelo vrijeme nazočan pri susretu sa fra Jerkom. Oba bračna para nisu odmah fra Jerku pričala o konkretnim problemima zbog kojih su došli, već su razgovor usmjerili više na nebitne događaje i na vlastite poglede na život.  Dragan Nadih je pomislio kako s takvim razgovorom nazočni parovi oduzimaju fra Jerku njegovo vrlo dragocjeno vrijeme pa je pokušao oba bračna para upozoriti da  usmjere razgovor na bitne probleme zbog kojih su došli. Međutim, fra Jerko ga je u tome odvratio dozvoljavajući im da slobodno govore što žele. Fra Jerko ih je pozorno slušao komentirajući povremeno temu koju su iznosili i tako im omogućio da se postupno otvaraju i iznose svoje probleme.

Jedan od supruga je priznao kako ne prakticira vjeru a to je pravdao time što je čuo za svećenika, iz sela u kojem je živjela njegova baka, kako ne živi u skladu sa onim što govori. Na to ga je fra Jerko pitao: Da li ide u trgovinu po namirnice i da li ga je kada trgovac prevario pri kupnji. A nakon što je dobio potvrdan odgovor pitao ga je da li unatoč toga ide ponovno u trgovinu u nabavu. A nakon potvrdnog odgovora i opravdanja kakao ponovno ide u istu trgovinu jer mora kupovati namirnice potrebne za obitelj fra Jerko mu je dao vrlo slikovitu teološku poduku. Vidiš dragi prijatelju kako unatoč prevare trgovca ti dobro zaključuješ kako moraš zbog potrebe nabave namirnica ponovno ići u  trgovinu.  Kada bi ti znao koliku životnu važnost za tebe i za tvoju obitelj ima crkva i svećenik preko kojega vjernici primaju darove tj. sakramente ti bi bez obzira na procjenu neautentičnosti svećenika išao na misu u crkvu kako bi od njega primio duhovne darove neophodne za svoj duhovni život. Fra Jerko nije pri tome osuđivao osobu niti ju posebno nagovarao na prakticiranje vjere. Pokušao mu je samo kroz logični i slikoviti primjer pomoći da sam dođe do ispravnog zaključka.

Drugi bračni par je bio razočaran zbog negativnog odgovora crkvenog suda i nemogućnosti sklapanja novog sakramentalnog braka. Osoba je očekivala od crkvenog suda da će uvažiti kao razlog nevaljalosti sklopljenog sakramentalnog braka to što je ona izjavila kako zbog godina nije bila potpuno zrela za takvu odluku i što je sklapanje braka bilo pod određenim pritiskom roditelja jer je ona bila trudna. Fra Jerko im je rekao kako Katolička crkva propisima koje je donijela štiti brak i kako crkveni sud bez konkretnih dokaza ne može donositi konačni sud o nevaljanosti vjenčanja. Rekao im je da oni mogu prakticirati svoju vjeru kroz molitvu i kroz službu riječi, a da samo Bog može znati punu istinu o njihovom slučaju. Pri tome je naglasak stavio na preispitivanje vlastite savjesti ispred crkvenih propisa, ne umanjujući njihovu važnost.  

Istakao je kako je u takvom slučaju vrlo važno da osoba koja je sklopila sakramentalni brak preispita svoju savjest  kako bi pokušala dokučiti istinu o tome da li je kod sklapanja sakramentalnog braka bila svjesna obećanja koja je dala ili je to napravila samo iz običaja ili formalno zbog traženja roditelja. Svjestan kompleksnosti situacije u kojoj se spomenuti par nalazi fra Jerko ih nije osuđivao, nego ih je upućivao na preispitivanje vlastite savjesti i pokušao ih utješiti velikim Božjim milosrđem. Oba  para su se jako pohvalno izrazila o načinu na koji ih je fra Jerko primio, saslušao i savjetovao.

 

4/ Brinuo je za ljude u životnoj potrebi

Fra Jerko je vodio brigu o osamljenim i bolesnim osobama, a ako sam nije stigao obilaziti i brinuti o njima zamolio bi za pomoć nekoga iz naše biblijsko molitvene zajednice. Tako je Dragana N.  zamolio da redovno obilazi teško bolesnu Antoniju, koja je u Zagrebu živjela sama. Bila je srednjih godina i bolovala od raka kostiju. Teško bolesna  ležala je nepokretna slomljenih kostiju u staračkom domu na Peščenici. Kako je Dragan N. tada radio u upravnoj zgradi Zagrebačkih cesta u ulici Andrije Žaje (sada Savica), koja se nalazila u blizini staračkog doma, odlazio je često njoj u posjet za vrijeme pauze ili poslije radnog vremena. Gđu Antoniji je nedjeljom u posjet dolazila i cijela obitelj tj. Dragan i Marica N. sa djecom, što je osamljenoj i na smrtno  bolesnoj osobi, bez iskustva vlastite obitelji, bilo posebno drago jer je barem na taj način osjetila dio obiteljskog ozračja. Ona nije u Zagrebu imala nikoga od rodbine, a od kada se teškom razboljela nitko ju nije posjećivao. Dragan N. je bio prisutan na njenoj samrti, a došao je i na ispraćaj njenog posmrtnog tijela iz Staračkog doma na Peščenici, kad je po pokojnicu došla njena rodbina radi transporta do Banja Luke. Tako je Dragan N. u cijelosti obavio humanu zadaću koju je pred njega postavio fra Jerko, jer zbog brojnih obaveza nije bio u mogućnosti da ju redovno posjećuje.

 

5/ Suosjećao je i plakao u žalosti sa bližnjima

Na jednom molitvenom susretu tema je bila celibat svećenika i vjerodostojno svjedočenje vjere, kao i slučajevi kada bi pojedini svećenik tajio da ima obitelj tj. ženu i djecu. Bilo am je poznato pravilo, kada bi se to otkrilo  tada bi svećenik mora napustiti svoj svećenički poziv. Kako se upravo jedan takav slučaj dogodio prošlih godina među fratrima zanimalo nas je da li je o tome što znao fra Jerko i kakav o tome njegov stav. Tada nam je ispričao kako je taj subrat, neposredno prije nego li je odlučio sve priznati provincijalu franjevačke provincije, njemu prvom priznao kako ima ženu i djecu. On nam nije prepričavao njihov razgovor nego je govorio o svojim osjećajima. Rekao je kako su to jako emotivni trenuci, kada se svećenik svjestan svojih grešaka mora opredijeliti samo za obiteljski život i napuštanje svećeničkog poziva. Ujedno je posvjedočio kako je tada duboko suosjećao sa subratom i da su tada zajedno zaplakali. Iako svjestan propusta koje je subrat učinio on ga nije mogao osuđivati nego njega i njegovu obitelj u molitvi preporučiti milosti Božjoj. Moram naglasiti kako nama nije ništa govorio o subratu i njegovoj obitelji. Naime slučaj njegovog subrata tada je bio već poznat široj javnosti pa sam ishod događaja nije bila tajna.

Na kraju nam je rekao: Ja vam svjedočim svojim životom kako se svećenički poziv može živjeti u celibatu i kako poznaje puno subraće koji iskreno žive svoje svećeničke zavjete. Ta mi se rečenica duboko usjekla u misli pa ju uvijek izvlačim kada trebam svećenike i crkvu braniti od napada onih koji na osnovu pojedinačnih slučajeva napadaju sve svećenike a time i cijelu katoličku crkvu.

 

6/ Bio je strpljiv ispovjednik i iskreni utješitelj

Supruga i ja smo bili u vrijeme druženja s fra Jerkom mladi bračni par sa malom djecom, u fazi kada smo još tražili svoje uloge i mjesta kako kao bračni partneri tako i kao roditelji, oboje radno aktivni, istovremeno u dogradnji i uređenju obiteljske kuće, tako da smo imali u svoji odnosima uzlaznih i silaznih faza, ali i kraćih bračnih kriza. Tako smo se znali međusobno raniti u svađama pa smo nekoliko puta tražili da nas fra Jerko primi na razgovore koji su se onda pretvorio u ispovijed. On je uvijek našao vremena da nas primi. Pokazao je veliku strpljivost u slušanju naših problema, znao nas je utješiti i usmjeriti na riječi iz Novoga zavjeta. Tako smo nakon tmurnog raspoloženja pri dolasku nakon razgovora s njim oboje pri odlasku doživjeli olakšanje i osjećali se kao da ćemo poletjeti.  Obično se supruzi u narušenim odnosima brane na način da suprotnog bračnog druga optužuju. On nam je uvijek isticao kako je zadaća kršćana da bližnjega brani (pravno bi se  reklo da mu pronađe olakotne okolnosti), a  nikako da  ga optužuje. Za to nam je isticao primjer Isusa na križu koji ni u takvoj situaciji ne prestaje ljubiti ljude koji ga razapinju pa stoga moli Oca da im oprosti opravdavajući ih tima kako ne znaju što čine. To je suprotno od najčešće prakse po kojoj se bližnjega optužuje a sebe istovremeno pravda. 

 

7/ Uvažavao je mišljenja vjernika laika

               Iako je bio profesor i uvaženi teolog nikada to nije isticao. Bio je spreman uvažavati tuđa mišljenja. Znao je druge slušati i davao je priliku svima da izraze svoje stavove. Slušao je teološka razmišljanja vjernika laika. Tako je nama govorio da rado sluša teološka razmatranja laika R. B. koji je tada osamdesetih godina (u vrijeme komunizma) bio dosta popularan među radio slušateljima jer je vodio vjerske emisije na radio Velika Gorica. Za one koji ga ne poznaju radi se o obraćeniku na katoličku vjeru koji je sam za sebe govorio kako je veći dio života bio ateista, iako su mu preci bili pravoslavne vjere. U obiteljskoj tragediji koja ga je zadesila on je tražio izlaz i našao ga je prihvaćanjem katoličanstva kao svoje prakse života. Za takav zaokret u životu trebala mu je velika odvažnost i hrabrost jer je otvorenim ispovijedanjem katoličke vjere bio u početku odbačen od roditelja i rodbine,  a od većine dotadašnjih prijatelja i suradnika proglašen čudakom.

Iako je fra Jerko smatrao, kako svaki vjernik mora produbljivati svoju vjeru čitanjem Biblije (starog i novog zavjeta)i drugu literaturu, kao voditelj „Dopisne teologije“ nikada nam to nije nametao kao prioritet. Možda iz razloga što su se na biblijske molitvene sastanke okupljali većinom mlađi bračni parovi s manjom djecom. Ne znam da je itko od bračnih parova iz naše biblijske grupe bio polaznik dopisne teologije.

 

8/ Bio je poslušan nadređenim u redovničkoj zajednici

Tako je u poslušnosti prihvatio sve premještaje i onda kada za njih nije nalazio opravdanje. Kako nam je poznato on je bio premještan iz Franjevačkog samostana na Kaptolu u FS u Samoboru. A zadnji premještaj je bio u franjevačku župnu crkvu u Sigetu. Pred nama nije nikada negativno govorio o svojima nadređenima.

Čak i onda kada je zbog aktivnog djelovanja u Teološkom društvu Kršćanska sadašnjost (TKDS) dobio kao svećenik zabranu svećeničkog djelovanja na području Splitsko – Makarske nadbiskupije nije ništa negativno govorio protiv tadašnjeg splitskog biskupa, poslije i nadbiskupa, nego je to sveo na šalu i govorio: Ne znam, smijem li se zbog te zabrane tamo kada dođem osobno moliti? 

Za one kojima nije poznato podsjećamo da je Teološko društvo Kršćanska sadašnjost (TKDS) osnovano je 1977. kao udruga građana (po tadašnjim državnim zakonima), koja nije bila priznata od Katoličke crkve kao crkvena ustanova sve do 1989. Osnivanje je potaknuto odlukama 2. Koncila radi korištenja većih mogućnosti u širenju teološke istine.  Glavni osnivači TDKS su teolozi Tomislav Šagi – Bunić, Vjekoslav Bajsić i Josip Turčinović. Osnivanje TDKS-a izazvalo je kontroverze u samoj Katoličkoj Crkvi u tadašnjoj Jugoslaviji, a napose i osudu kod nekih biskupa u Hrvatskoj, zato jer su to osnivanje oni izjednačavali s tzv. svećeničkim udruženjima, koje je početkom pedesetih godina organizirala i podupirala komunistička vlast radi svoga većeg utjecaja na Katoličku crkvu ovdje, a koje crkvena hijerarhija nije priznala. No više od svega o stvarnim namjerama TDKS govorila su njihova djela i njihova brojna ostvarenja na području izdavaštva vjerske i teološke literature, a jedna od tih je i izdavanje tzv. Zagrebačke Biblije. U procjeni namijene  njihovog djelovanja samostalno je odlučivao svaki biskup u svojoj biskupiji, a tako i o donošenju spomenutih zabrana. Druge biskupije odnosno nadbiskupije nisu davale zabranu djelovanja pa tako niti Zagrebačka nadbiskupija nije donosila zabranu rad teologa iz TDKS-a.

 

9/ Bio je omiljeni svećenik i obiteljski duhovnik

Zbog svojih takvih ljudskih osobina, jednostavnosti i bliskosti s  ljudima bio je dragi gost u svakoj obitelj. Uvijek se odazivao kada je bio tražen kao ispovjednik. Nalazio bi vremena i strpljenja za slušanje kada je od njega tražen savjet. Ako bi ga roditelji zatražili da da im krsti djecu rado se odazivao. Tako je na traženje bračnog para Marice i Dragana Nadih-a  krsti njihovo četvrto dijete, sina Branimira.

Naši biblijski molitveni susreti  su završavali sa misnim slavljem gdje se on sam pobrinuo donijeti sve što je potrebno za misu, pa je tako u torbi sa sobom donosio: Bibliju, kalež, stolnjak, hostije, misno vino i dr. Svete mise je predvodio u dubokom duhovnom proživljavanju. S posebnim naglaskom na pozornost kod čitanja, slušanja i tumačenja Božje riječi i značaja Svete Euharistije.

 

U ovom kazivanju o aktivnostima fra Jerka Marijana Fućak-a  navedeni su pojedini konkretni  primjeri susreta sa bračnim parovima i osobama u duhovnoj  potrebi, koji više govore o njemu kao svećeniku bez kojih bi bilo teško dati zaključak o njemu kao osobi. Nadam se, da će ovaj članak o njegovim manje poznatim aktivnostima upotpuniti slika o njemu kao istinskom Božjem radniku.

  

U Zagrebu 15. ožujka 2020.