Danas, samostan stoji zatvoren, oštećen u potresu koji je pogodio Zagreb. Kapelica sv. Franje je neoštećena, a i spomenik Zagrebačkoj Bibliji stoji i dalje na svom mjestu.
Protekle tri godine Svete mise održavale su se nedjeljom u domu svetog Ante, odnosno u velikoj dvorani kazališta Komedija, kako je danas poznatiji taj prostor oduzet franjevcima 1945. godine i još uvijek ne u potpunosti vraćen. Obredi Velikog tjedna obilježeni su također svim događanjima kojima svjedočimo zadnjih godina: pandemija, potres, rat u Ukrajini. Međutim, upravo ta povezanost daje svoj posebni pečat i osjećaj zajedništva i povezanosti s Mukom Gospodina našega Isusa Krista. U stoljetnoij tradiciji zagrebačkog Kaptola 9, povijest ove Dopisne teologije usko je povezana s ovim samostanom. fra Jerko Fućak i fra Bonaventura Duda djelujući iz tog samostana širili su evanđelje i naviještali Radosnu vijest.
I upravo prva radosna vijest koju smo u Velikom tjednu doživjeli jeste povratak u crkvu sv. Franje na Kaptolu 9. Doduše ne cjelovitu, u svetištu i desetak redova stolica ispred njega. Niti 200 mjesta, ali zato velika srca. Sretni i zahvalni prie svega Gospodinu na toj milosti a onda vrijednim fratrima i radnicima koji podižu samostan i crkvu iz pepela. Vazmeno bdjenje imali smo upravo pred koji sat - i proslavili Uskrs u našoj crkvi.
Samostan još nije za upotrebu i traje temeljita obnova. Poziva sve koji su primili toliko toga u njegovim hodnicima i sobicama da pomognu u liječenju rana. Duhovno - molitvom a materijalno - donacijom na Franjevački samostan, Kaptol 9, Zagreb, IBAN HR2723600001502750171 (ZABA).
Time ova riječ Božja utisnuta u metalnu stranicu Biblije uzdignute na ambon pored pločnika kojim mnogi hodaju sa svojim raspoloženjima i razmišljanjima potiče svakoga da izgrađuje svoj put pitajući se: "Čija je to riječ o kojoj govori zapis? Što meni govori ta riječ? Koliko sam spreman utihnuti da čujem njezin odjek u svome srcu i koliko sam spreman zaista poslušati što mi ona govori?". U svojoj spontanoj propovijedi na Cvjetnicu koju je u potpunosti izgovorio iz srca, papa Franjo je govoreći o svim osobama koje susrećemo u riječima Muke Gospodnje, postavio na drugi način ta ista pitanja: "Gdje je moje srce? Kojoj od ovih osoba sam sličan?".
Ovim pismom završavamo četvrti Put Dopisne teologije. Kroz osam pisama dolazila je riječ Božja putem Interneta, iskoračila je iz svijeta šapirografa i po rukama vrijednih poslužitelja pred puno godina unišla u digitalni svijet komunikacija. Došla je na zaslon vašeg računala kako bi Riječ tijelom postala (usp. Iv 1,14).
Stoga, ako i niste pročitali sva Pisma, ne sustajte, ne klonite duhom i ne govorite protiv sebe. Jer i to što čitate ove retke, znači da – HODATE – nastavite hodati, time i sebe izgrađujete a onda ćete time i svjedočiti snagu opredjeljenja za Isusa Krista. Veliki tjedan obilježen je bolima, patnjama ali prije svega nadama. Nadama u Dobro i to velikim slovom. Nadama u ono što čovjeka bliži Bogu a Boga čovjeku. Veliki tjedan obilježen je izdajama i odricanjima onih kojima smo se zaklinjali na vjernost. Samo znajte: Dobro, najveće Dobro upravo u tome iskazuje svoju veličinu: On prašta i daje nam šansu za novi put. Idi i ne griješi više. Do zadnjeg našeg uzdaha taj Oprost stoji nad nama i daj enam priliku da kažemo "Volim Te, Tvoj sam Gospodine!".
Unesite svoje korisničko ime i lozinku na stranici DT-a, Osmo Pismo vas strpljivo čeka da ga preuzmete u pretincu „4. godina“:
http://dt.com.hr/DT_04/?action=view&id=56
Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo.
(Časoslov, Večernja, Evanđeoski hvalospjev)
Po riječima Svetog Oca: „Veliki je tjedan vrijeme milosti koje nam Gospodin daje da otvori vrata našega srca, našega života, naših župa – kakve li samo štete što su mnoge župe zatvorene! – pokreta, udruga, i da "izađemo" ususret drugima, da budemo drugima bližnji koji će im nositi svjetlo i radost svoje vjere. Izlaziti uvijek! I to s Božjom ljubavlju i nježnošću, u poštivanju i strpljivosti, znajući da mi stavljamo naše ruke, naše noge, naše srce, ali je Bog taj koji ih vodi i daje da svako naše djelo urodi plodom. Svima želim da proživite dobro ove dane odvažno slijedeći Gospodina, noseći u sebi samima zraku njegove ljubavi onima koje susrećemo na svom životnom putu.“
Hvala tebi, što čitaš ove retke, na proteklih godinu dana zajedničkoga hoda u vremenu koje nikada nije bilo prikladnije za kršćanina da se približi svom Putu, svojoj Istini, svome životu.
Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs!
U Zagrebu, na Uskrs, 31. ožujka 2024.
Krešo