Login

Biblijski susret na Kaptolu 5.6.2017.

Željka Mihljević, 07.06.2017. 00:00

Radni susret na Kaptolu 5.6.2017.

Okupili smo se na Kaptolu u lijepom broju od 14 prisutnih. Počeli smo obrađivati Poslanicu Galaćanima – prva 2 poglavlja.

(klikni na naslov da se prikaže potpuna informacija)

 

Pavao piše poslanicu Galaćanima jer je tu očito bilo nekih problema u južnoj Galaciji a ne u sjevernoj kako se ranije mislilo. Galacija se kao rimska pokrajina spominje tek od 72.god. nakon Krista. Tu su opet na djelu razni «judeizanti» - kršćani židovskog podrijetla (Pavlova konkurencija na terenu) koji smatraju da nove kršćane (pogane) treba onovno vratiti pod Zakon da bi bili ispravni kršćani – znači treba provoditi obrezanje i sve moguće rituale oko hrane itd. Pavao se s time ne slaže. To bi značilo isključiti se iz milosti Božje. Pavlov je zadatak donijeti evanđelje u helenistički svijet. Evanđelje je ljude oslobodilo od robovanja Zakonu, jer sada ljudi žive po Duhu (vjera, ufanje i ljubav). Dar Duha Svetoga je miosni neuvjetovani dar. On ljude odgaja a ne zarobljava ih. Lažna braća (2, 3) iz farizejskih krugova ometaju ga u tome. On međutim veli da postoji samo jedna istina evanđelja.

 Spominje se incident u Antiohiji 2,11 – gdje Pavao tumači da se ljudi ne spašavaju po Zakonu nego po vjeri u Isusa Krista. Pavao je naviještao evanđelje i Židovima i poganima, ali više poganima. Sukobio se s Petrom i drugim glavešinama oko ispunjavanja Zakona. Petar je naime najprije pristao uz njega a poslije se povukao. Pavao se pita: Ako Zakon i dalje vrijedi, u čemu je smisao Isusa Krista, što to nama znači, zašto je onda On umro? (sukob s Kefom zbog njegove nedosljednosti, 2,14 i 2,16).

 Možemo se i pitati na koji su način kršćani ugrožavali Židove, zašto ih je Pavao u početku progonio? Pavao je pozvan biti kršćanin negdje oko 35.godine a Isus je umro oko 30.godine. Djela apostolska su napisana oko 90.god. i u njima autor ne prikazuje stvarno stanje nego kršćanske ideale. U poslanicama npr. nema prikaza Pavlovog obraćenja pred Damaskom – nego samo u Djelima apostolskim. Djela apostolska su pisana jako slikovito i dramatično.

Poslanica Galaćanima napisana je oko 54.godine. Opisuje se proovijedanje Pavla i Pavao ističe kako predaje braći i sestrama sve onako kako je on na početku primio. (Navješćuje li vam tko evanđelje mimo onoga kako ste primili, neka je proklet. 1,9) Krist je umro i uskrsnuo. Farizeji su prihvaćali usksrnuće od mrtvih, ali ne i Krista. U početku je Pavao jako mrzio kršćane – pitamo se zašto? (1, 23) Pavao se u poslanicama svrstava u red velikih proroka: Jeremije i drugih kada veli da ga Bog odvoji od majčine utrobe i pozva (1, 15). To pokazuje da baš i nije jako skroman. Pavlovo iskustvo Isusa Krista temelji se kao na nekoj objavi – apokalipsi. Uvjeren je: ako sam sad s Isusom onda ću i jednoga dana biti zajedno s Isusom. Vjera u Isusa je prijetnja Židovima. Pavao nije fizički poznavao Isusa premda je živio u njegovo vrijeme i sigurno je čuo za njega. Levitski zakon propisuje kamenovanje za bogohulstvo – Pavao je nazočio kamenovanju sv. Stjepana. Zašto Isus nije kamenovan, jer je i on optužen za bogohuljenje, nego pribijen na križ? Možda su se farizeji bojali da narod neće baciti kamen na njega, pa su se htjeli osigurati da bude i politički okrivljen za nerede i pobunu naroda protiv cara.

 Pavao je nakon svog obraćenja išao meditirati u pustinju. Zašto je Pavao prihvatio Krista za svog učitelja? Zašto je Pavao prešao na kršćanstvo? On nikada o tome ne govori.

I nas danas, unutar Crkve često ograničava hrpa propisa. Ljudi ipak trebaju imati neke zakone radi reda.

Isus je odlazio u hram ali nije nikada molio u hramu. Isusa su svećenici doživljavali kao neprijatelja naroda jer je bio protiv hramske politike. Kako kršćani pričaju da je živ a bio je osuđen, rušio im je autoritet. Pavao je o svemu tome duboko razmišljao.

Isto tako, potrebno je ići na ispovijed, jer Isus je rekao učenicima: Koje grijehe im zadržite neka su zadržani, a koje im otpustite neka su otpušteni. Neke grijehe može opraštati samo Sveta stolica. A na samrti je moguće oprostiti sve grijehe.

 Idući susret biti će 4.7. u 19,30 h. Treba proučiti 3.pog. Poslanice Galaćanima.

Cernika zasad biti neće zbog velike zauzetosti i obaveza fra Maria Cifraka i fra D. Teperta.

Do skorog viđenja i neka na sve DT-ovce siđe Božji blagoslov!

 Ž. Mihljević