Login

Radni biblijski susret DT-a od 3.5. na Kaptolu

Željka Mihljević, 08.05.2017. 00:00

 Nastavili smo s radom na 2. poslanici Korinćanima, 11.i 12.poglavlje u kojima se sv. Pavao obračunava s protivnicima pa se taj njegov govor naziva još i «govorom luđaka», osobito redci od 11,17 do 12,10.

Pavao se naime na ironičan način suprotstavlja onma koji su došli na njegov teritorij poslije njega, koji se hvale i žele si prisvojiti sve zasluge evangelizacije, osobito u zajednici u Korintu, pa je tu ujedno u pitanju sam Pavlov apostolat. Pavao opisuje nevolje s kojima se suočava, a u 12.poglavlju govori o svom putovanju u «raj», jer očito ima određena mistična iskustva. Drugi su se hvalili svojim postignućima po ljudskom a Pavao po Božjem. Raj ne možemo baš detaljno opisati; naime neki govore o «krilu Abrahamovu», a neki o «3.nebu». U žiovskim predajama radilo se čak o 5-10 «neba». Unatoč ovim iskustvima, Pavao je ponizan pa stoga govori ne u 1. licu nego u 3.licu.

Neki znanstvenici tvrde da u našem mozgu postoje određeni receptori za Boga, nešto poput religioznih gena; stoga neki ljudi jače doživljavaju Boga i imaju religiozna iskustva.

Raj se još spominje na nekoliko mjesta, npr. u evanđelju po Luki – spasenjski govor, kada Isus veli dobrom razbojniku: još danas ćeš biti sa mnom u raju. To mu veli dok je razapet na križu, dakle raj je nekako uvijek povezan s drvećem, makar i s neživim stablima. Tu imamo i paralelu sa zgodom o Zakeju, kada se Zakej popeo na stablo sikomore (nije smokva, ali pripada porodic smokava) a Isus mu reče da je danas došlo spasenje njegovoj kući (raj, spasenje, danas!). To sve možemo asocirati s vrtovima Mezopotamije, s univerzalnom spasenjskom genealogijom Isusa koja prema Luki 23,43 ide sve do Adama, jer onaj tko je u Kristu (koji živi po Kristovom nauku), siguran je da će biti s Kristom u raju.

Mezopotamija je sa svojim rijekama tvorila plodni polumjesec starih naroda a u Jerihonu gdje je živio Zakej bilo je svetište božanstva mjeseca. U Egiptu se govorilo da božice vegetacije i plodnosti prebivaju u krošnji drveta sikomore i da hrane ljude. Poganska predodžba raja ušla je u Svete spise još u doba babilonskog sužanjstva, i to je bio mitski način izražavanja. Raj se još spominje u knjizi Otkrivenja 2,7 i odnosi se na «povratak u izvorno stanje čovjeka».

 

Pavao zatim spominje neki trn u svom tijelu. Ne znamo točno o čemu se radi, je li to mucavost, padavica ili neka kronična bolest. Snaga se u slabosti usavršuje. Ona ne dolazi u snazi riječi, nego križa Gospodnjeg. Asteneia znači: slabost, bolest.

Zatim se tu kod Pavla postavlja pitanje savjesti, što znači biti opravdan, što je pravednost Božja. Pavao vidi da i pogani mogu kroz savjest doći do prave ideje Boga i da Židovi nisu uvijek na pravom putu. Pavao je bio doista važna norma za kršćane.

Kako mi danas, kao kršćani možemo prikazati svoje okolnosti?

 

Slijedeći puta, ne znamo još točno da li 29.5. ili 5.6. razmatrati ćemo Poslanicu Galaćanima, prva 2 poglavlja. Bilo bi dobro pročitati Poslanicu zajedno s komentarima iz ekumenskog Novog zavjeta.