U rano doba prve Crkve, nema još razlikovanja između vjernika, svi oni čine Tijelo Kristovo – nema razlikovanja između glave i udova. Kršćani se od drugih poganskih kultova razlikuju po križu. Nijedan drugi kult nema križ – on je za Židove i za druge narode čista sablazan. O križu se govori u 1 Kor 15,3. Bilo je teško objasniti što se misli pod uskrsnućem tijela premda se ono spominje u psalmu br.16 i u tekstovima o Makabejcima, koji su se žrtvovali u nadi uskrsnuća. Ne zna se zapravo što je to uskrslo tijelo.
U Bavarskoj i u sjevernoj Italiji, bilo je primjerice još nedavno pokušaja da se križ – simbol kršćanstva makne iz javnih prostora, jer to navodno stvara sablazan. Ali nije uspjelo. Ipak, malo je ljudi danas u stanju prihvatiti nauk križa.
Isusovi učenici imali su ukazanja Isusa nakon njegove smrti na križu, međutim taj sadržaj viđenja bio je podložan potrebama Crkve. Npr. autor Djela apostolskih nije prikazao susret s Isusom u smislu povijesti nego po objavi, apokalipsi, iz kerigmatske potrebe širenja radosne vijesti među Židovima i poganima, što je vrlo zgodno za prikazivanje u filmovima, ali nema puno veze s poviješću.
Naime Objava jest povijesna, jer se desila u povijesti i Isus je povijesna ličnost, međutim predmet Objave nije povijest. Izvješće o Isusovoj muci je napisano zbrda zdola i nije moguće ni topografski ni geografski naslutiti pravi tijek zbivanja. Također je indikativno što Isusa učenici često ne prepoznaju odmah nego tek kasnije. Kakve je naravi onda to uskrslo tijelo? Prepoznali su ga po lomljenju kruha, jer Isus se rado i često družio s ljudima na margini društva, pa su mu to farizeji i zamjerali. Bio je dakle prepoznatljiv po druženju s ljudima. U razlomljenom kruhu, Isus je pokazao «To sam ja». Kod okupljanja na euharistiju i u bogoštovlju nema strogog reda u prvim kršć.zajednicama, taj red se tek kasnije razvio u današnji oblik liturgije.
Isus je umro za grijehe naše, što to zapravo znači? Kao da je Bogu trebalo pružiti neku zadovoljštinu – to je posve pogansko gledanje na svijet. Bog kontrolira život i smrt. Svećenici rade to isto prinošenjem žrtvi. U Ivanovom evanđelju Isusov grob opisan je kao kraljevski grob, međutim to ne odgovora povijesnoj situaciji iz Isusova doba. Kriminalci smaknuti na križu bacali su se u zajednički grob. Evanđelje međutim govori teološki a ne povijesno, pripovijeda nam događaje radi našega spasenja, a ne radi autentične Isusove biografije. Primjerice, autorica putopisa – hodočasnica Egeria iz Galije je hodočastila u Jeruzalem (4.st.), ali ne piše da je došla na Isusov grob nego na mjesto uskrsnuća – anastazis. Također je upitno je li Isus uskrsnuo nakon 3 dana ili odmah. Ne zna se je li javno djelovao jednu ili tri godine. Dakle evanđelja su vjerski dokumenti, a ne povijesni.
O uskrsnuću Lazara govori se samo u Ivanovom evanđelju, ne kod sinptika, a ono je u funkciji znaka koji pokazuje na uskrsnuće Isusovo. Na sve se gleda iz vjere u uskrsnuće, pa onda neki detalji iz Isusova života nisu više ni bitni. U to doba bile su plasirane razne laži, da su npr. učenici ukrali iz groba Isusovo tijelo i sl. Zato su evanđelja napisana kao odovor na potrebu da se opovrgnu takve sumnje i neistine.
Kerigma ili navještaj je na početku evanđelja: Isus je umro i uskrsnuo.
Temeljni dokument za biblijska istraživanja je Sveto pismo, jer je Bogom nadahnuto. U Crkvi mora biti izvjesni protok misli i teologija mora napredovati. Npr. nizozemski teolog Schillebeeckx (autor knjige: Lice tvoje tražim, izdala KS) tvrdio je kako aktualne dogme treba prereći u skladu s vremenom da ih ljudi bolje razumiju. Isto to treba učiniti i s Katekizmom katoličke crkve. Crkveno učiteljstvo je u službi Svetog pisma, ali nije iznad njega.
Činjenica jest da su ljudska glupost i Božja mudrost neizmjerne.
Zato Stari zavjet nije ni sociologija, ni povijest Izraela. U Novom zavjetu neobično je npr. što Pavao iako Isusov suvremenik nije nikada susreo Isusa, ili što Isus nije posjećivao nikakve važnije gradove u Galileji: Tiberijadu, Seforis, Magdalu i sl. Sakramenti su također nastali iz alegorijskog tumačenja evanđelja.
Zatim smo se počastili kolačima koje je ispekla Monika (bilo nas je 11 sudionika).
Idući radni biblijski susret DT-a biti će u srijedu 1.2.2017. u 19,30 h na Kaptolu! Započeti ćemo s obradom 2.poslanice Korinćanima.