Kao što smo i obećali, ovaj susret spremno smo dočekali sa Skype opremom i dvoje nam se ljudi pridružilo na Skypanju. Okupilo se nas 11 na 2.katu samostana na Kaptolu i dvoje DT-ovaca iz Varaždina putem Skypa, znači 13 ljudi. Skupina srećom stalno raste i to nas veseli.
Najprije smo se pomolili. Zatim je fra Mario započeo izlagati 1.poslanicu Korinćanima u općenitom smislu, a idući puta – 5.10. srijeda u 19,30 h – radit ćemo poslanicu po pojedinim poglavljima.
Temeljna poruka poslanice jest: od križa do uskrsnuća, a to je ujedno i naslov knjige M.Vidović «Od križa do Uskrsnuća».
Pavao se ne obraća nekoj crkvi u Korintu nego Crkvi Božjoj u Korintu, posvećenima u Kristu Isusu, naglasak je na Kristu! 1 Kor 1,2.
Pavla očito muči problem apostolstva i kako predstaviti kršćanstvo poganima, kako predstaviti uskrslog Krista.
Korint je u ono doba (Uvod u Novi zavjet – Raymond E. Brown) već tada bio veoma značajan stari grad naseljen više od 4000 godina, da bi ga 146.god. pr.Kr. uništili Rimljani pa su ga zatim ponovno izgradili. Nalazio se na strateški veoma važnom položaju, na visoravni s izlazom na 2 mora: Jonsko i Egejsko, pa je to bilo i prometno trgovačko središte, nastanjeno kozmopoliskim pučanstvom: doseljenicima iz Italije, Grcima, Sirijcima, Židovima i Egipćanima. Bio je glavni grad rimske provincije Ahaje kojom je upravljao Galion, Senekin brat. Grad je imao 2 luke: Kenhreju i Lehaj, a bio je i centar keramike. Govorio se grčki i latinski jezik, u njemu je bilo politeističkih hramova, njegovao se egipatski kult Izide i Serapiona.
Narod se odlikovao osobitom snalažljivošću, a carevi su bili pokrovitelji Panhelenskih igara koje su se održavale svake 2. godine i bile su po važnosti odmah iza Olimpijskih igara. U gradu je postojala i velika židovska kolonija (Akvila i Priscila – kršćani židovskog podrijetla), posebice nakon Klaudijevog izganstva Židova iz Rima 49.g. nakon Kr.
Vladala je seksualna razuzdanost, sakralna i obična prostitucija, preljub. U gradu je bilo poznato Eskulapovo lječilište i svetište. Ljudi su dolazili i na Istmijanske igre, pa je trebalo mnogo šatora. Tako se i Pavao mogao izdržavati izrađujući šatore za ljude, jer je Pavao bio šatoraš po zanimanju.
Prva poslanica Korinćanima spada u autentične Pavlove poslanice. U 12., 13. i 14.pog. Pavao govori o karizmama u Crkvi, darovima Duha, svetima, izabranima. Govori i o problemima u zajednici te piše 5-6 pisama. Crkva je podijeljena zbog darova Duha Svetoga (prorokovanje, govorenje u jezicima, jaka vjera itd.). Govori o karizmama i uskrsnuću jer mora vratiti Korinćane na pravi smisao pashalnog misterija – Krist nije samo uskrsnuće nego i muka i smrt. Vidi knjigu: Teologija križa –
Iz jedinstva u euharistiji vidi se jedinstvo Crkve, Tijelo Kristovo i kalež.
Evanđelje je vijest o Kristovu uskrsnuću.
Neki članovi Crkve, baš takvi koji su imali neke karizme, mislili su da su jako uznapredovali na duhovnom putu pa im je stoga sve dopušteno, i razuzdano su se ponašali; zato Pavao govori i o problemima seksualnosti.
Govori i o jedenju mesa žrtvovanog idolima. Naime, budući da idoli nisu Bog, onda je i meso žrtvovano idolima bez ikakvog značaja te se smije jesti. Ali ako se vjernici nalaze u društvu kršćana slabe vjere koji bi mogli pasti u napast, onda je bolje suzdržati se od jedenja mesa žrtvovanog idolima da ih svojim postupcima ne sablazne.
Govori i o poukama iz izraelske prošlosti. Židovi imaju svoju Pedesetnicu i slave spomen izlaska iz egipatskog ropstva a kršćani u Pashi – pashalnoj večeri slave ono što je Krist za njih učinio. Tek se oko 100.god. govori o Isusu kao o Bogu i Spasitelju temeljem teološke refleksije. Ranije se govorilo o Isusu kao o Božjem Sinu.
Crkva proizlazi iz Križa a mi slavimo euharistiju kao spomen muke našeg Gospodina Isusa Krista. Ime kršćani spominje se navodno prvi puta u Antiohiji (1 Pet).
Slijedeći put ćemo raditi teologiju križa, odnosno prva 4 poglavlja poslanice.
Idući radni biblijski susret biti će na Kaptolu - u srijedu 5.10. u 19, 30 h – bilo na 2. katu ili u maloj sobici u prizemlju!
Željka Mihljević